Jay Bentley (Bad Religion): "Ponizno je da je ikog, igdje briga za ono što mi radimo"
Za Muzika.hr na nekoliko pitanja u vezi novog albuma, benda i odgoja djece odgovorio je Jay Bentley, originalni basist dugovječnog Bad Religiona.
Nije bio član benda samo dvije godine, od 1983. do 1985., u doba kad je napravljen eksperimentalni album "Into the Unknown" koji je proglašen njihovim najgorim uratkom karijere, uvjerljivo najnepopularnijim uljezom među ukupno 16 albuma. Hvala Jayu što nam je izašao u susret.
"True North", vaš novi album, hvaljen je diljem svijeta – koliko si ti zadovoljan njime? U karijeri benda to je 16. album, gdje ga svrstavaš na ljestvici?
Među prvih pet definitivno. Jednostavno zvuči kako bi dobar album trebao zvučati. Imao sam primjerak albuma nekoliko mjeseci prije njegovog izlaska i bio sam tako sretan, pustio sam ga nekim prijateljima i ostao mi je u playeru u autu. Još uvijek je tamo! Moram reći kako je ponizno da je ikog, igdje briga za ono što mi radimo...
"Dharma and the Bomb" izdvaja se od ostalih pjesama na albumu. Ima drukčiju vibru i drukčijeg pjevača - prvi put u diskografiji benda to je Brett Gurewitz koji je rekao kako je pjesma jedva završila na albumu...
Brett je radio na toj pjesmi praktički do zadnjeg trena. Promijenio je tekst nekoliko puta i nikako nije mogao naći vibru. Kad je Brett otpjevao pjesmu da pokaže Gregu kako je zamislio da bude otpjevana zadržana je njegova verzija, budući da se Greg mučio. Pjesma je uglavnom o tome kako teroristi imaju prljavu bombu, no može proći za bilo koga tko bi iskoristio istočnjačku filozofiju kao uzrok korištenja nuklearnog oružja.
U godinama s bendom, jesi li ikad naišao na pjesmu koja ti se nije svidjela ili se nisi slagao s njom? Bad Religion je poznat po svojim kompleksnim tekstovima i neobičnim vokabularom koji se ne nalazi baš u svakodnevnoj uporabi – jesi li kad i sam upitao Grega ili Bretta "Koji vrag ovo znači?"?
Svi imamo pjesme koje nam nisu najdraže. Moje bi bile drukčije od Gregovih ili Brettovih, njihove pak drukčije od Brooksovih ili Brianovih. Moram priznati kako je jedan od velikih aspekata tekstova pjesama njihova mogućnost da budu višeslojne. 'Neuobičajen' vokabular dopušta nam da imamo više interpretacija svakog stiha i mi to iskorištavamo kao našu prednost. Inače ih ne pitam što pjesme 'znače', no pitat ću ih odakle im inspiracija. Neki put je ideja za pjesmu zapravo manja nego poruka koja njome rezultira. Doduše, pitao sam Grega što je to himera.
Ti si napisao pjesmu "Positive Aspect of Negative Thinking" s "Against the Grain" albuma. Je li to bila iznimka ili i inače pišeš pjesme?
Pisao sam pjesme prije te i napisao sam tekst za pjesmu "Unacceptable", no nakon toga sam se ulijenio i nisam imao motivacije nastaviti pisati. Greg i Brett obiluju pjesmama i stalno pišu, pa se ja samo muvam okolo i puštam njih neka rade! Pjesma je zapravo o nama, o početku benda i gdje smo dogurali do tad, a u zadnjem dijelu ja bjesnim o stvarima koje me živciraju.
Prošle godine kružile su glasine kako bi ovo mogao biti vaš posljednji album što ste vi kao bend porekli. Može li se sa sigurnošću reći kako ćemo kroz par godina dobiti novi album Bad Religiona?
Ništa se ne može reći sa sigurnošću kad smo mi u pitanju. Više-manje radimo stvari po osjećaju i instinktu. Sve što radimo radimo jer nas čini sretnima i želimo to raditi, no možda dođe i dan kad nas to više neće veseliti i nećemo htjeti to raditi. Vjerojatno ne sutra ili ove godine... Trenutno smo previše sretni. Treba vremena da bismo se tako otrijeznili od toga.
Svi vole top-liste. Možeš li navesti tvojih top pet pjesama Bad Religion?
Ha! Ne... Ali "Dharma and the Bomb" je tamo. I "Submission Complete", bubnjanje Brooksa na kraju te pjesme je nevjerojatno. "Give You Nothing", "Parallel" i "Fields of Mars". To je pet, zar ne? I ''Beyond Electric Dreams''. Eto, to je šest.
Imaš dva sina i malenu kćer, koliki aspekt u tvom životu je Bad Religion sada u usporedbi s vremenom prije 20-25 godina? Jesi li više 'punk-n-roll' tata ili 'uradi ovo-uradi ono' tata?
Bend jest dio mog života, jer ovo radim dvije trećine života. Ne stavljam veliki naglasak na to da me bend čini sretnim. Djeca ne mijenjaju ono što radiš, mijenjaju zašto to radiš, i od trenutka od kad je moj sin rođen (ima 22 godine) to je za njih. Nisam obožavatelj 'novih' roditelja koji pokušavaju biti najbolji prijatelji svojoj djeci. Mislim da je to besmislica i da djeca trebaju granice. Roditelji koji želi biti prijatelji sa svojom djecom neće im reći 'ne' kako djeca ne bi bila ljuta na njih. To je glupost. Tada pošalju tu djecu s nula granica u svijet bez poštovanja i etičkih vrijednosti jer su bili prezaposleni pokušavajući se svidjeti svojoj djeci. Tvoj posao kao roditelja nije da se svidiš svojoj djeci, već da odgojiš samosvjesna ljudska bića s osjećajem vlastite vrijednosti koji je stečen dobrim odgajanjem. Može se reći kako sam ja 'uradi ovo-uradi ono' tata.
Bad Religion ima ogromnu bazu obožavatelja diljem svijeta i stekao je veliko poštovanje od ljudi razne dobi i uzrasta. Neki od njih ni ne znaju engleski kako treba, a reći će kako im je tvoj bend spasio život...
Ne mogu ti reći koliko je preplavljujuće samo razmisliti o tome, koliko je to jak osjećaj. Nevjerojatan je privilegij raditi ovo toliko dugo, pred tolikim brojem ljudi. Kad ti netko kaže "E, čuo sam za tebe", čast je kakvu mnogo bendova nikad ne doživi. Ja sam jedan od najsretnijih ljudi na svijetu i kažem si to svaki dan. Svakome tko ovo čita ponizno kažem "Hvala!".